Je li carski Beč grad na moru? Sudeći prema Opatiji, odgovor je - da. Priča o tome kako je carski Beč, predvođen dvorskim odličnicima pa i samom carskom i kraljevskom obitelji, pronašao kvarnersku modrinu, počinje godine 1844.
Do sredine devetnaestog stoljeća, Opatija je bila primorsko mjestašce s crkvom i malim brojem stanovnika. Tada su blaga klima i prekrasna obala privukli pažnju riječkog patricija Iginija Scarpe koji je ovdje izgradio raskošnu vilu i nazvao je prema svojoj pokojnoj supruzi Angiolini.
Dah prošlih vremena vraća se i u gastronomske trendove. U davnim vremenima ljudi su se bavili ribarstvom, stočarstvom, vinogradarstvom i maslinarstvom a njihova prehrana ovisila je o urodu grožđa, maslina te o blagodatima mora.
Na istim lokacijama u Opatiji, nerijetko naslanjajući se jedna na drugu, nalaze se zgrade koje odražavaju potpuno različite načine života. Na njima se uočavaju obilježja najrazličitijih stilova – renesanse, venecijanske arhitekture, gotike, kićene secesije, razigranog baroka, klasicizma ili pak alpskog baroka.
Najčuvenija turistička rivijera na hrvatskom dijelu Jadrana, riviera Opatija, podno planine Učke, sa svim uvjetima privlačnog klimatskog lječilišta i morskog kupališta. Stoljetna turistička tradicija i kultura, ugodno i zdravo podneblje, bujnost vegetacije stvaraju ambijent za opuštanje, aktivan odmor i wellness.
Riječki patricij Iginio Scarpa, umoran od života u nedalekom bučnom i užurbanom lučkom gradu Rijeci, želio je pobjeći od svega i odmoriti se. U petnaestak kilometara udaljenom mjestu, u mirnom gaju što se protezao u susjedstvu same crkvice Sv.Jakova, podigao je ljetnikovac, nazvavši ga imenom svoje supruge, Angioline.